Californication dream

samo mali ljudi pisu velike stvari ...

10.12.2018.

Morbidni san

Večeras sam zaspala ranije i probudih se evo u neka gluha doba iza ponoći.Imala sam do tada neke čudne snove.Kažu da mi u principu sve odsanjamo u periodu 3,4 sekunde a doživljavamo kao cijelu noć.Moj san ima veze sa realnošću.Ja u principu inače nemam krug najboljih prijatelja i slično ali sam u snu sanjala najboljeg muškog prijatelja.Da sanjala,kako ga je u mojoj ulici bukvalno,ali pazi bukvalno pregazilo auto.Tu pored mene prolazi cesta jure auta i tako.Bila je velika količina ljudi.Promet je tada znam bio gust.Nastala je panika.Čula sam da se u tom momentu nešto događa i izašla na ulicu.Trag krvi bio je razvučen po cijeloj ulici a on nepomično ležao islod auta.Jedan od točkova bili su mu na glavi.Ovaj prizor nikada neću zaboraviti.Mama mi reće da sam nekome produžila život.Naravno ja znam i kome ali poenta priče bio je san.Ja se iskreno nadam da će biti živ i zdrav još dugo.Da li iko kao i ja vjeruje da snovi imaju veze sa realnošću?!Ja zaista rijetko sanjam ali to kad sanjam bude morbidno i srećom evo ima i pozitivno značenje.Mislim barem se nadam.Teže je zaspati poslje ovog nečeg.

08.12.2018.

Nepravda

Nisam dugo pisala o onome sto me boli.Ne mogu ostati slijepa na nepravdu.Na svoju a i na tuđu bol.Život jednostavno nema smisla ni kad si bolestan ni kad si zdrav kada vidiš nepravdu prema sebi ali i prema drugima.Samo kruh i voda.Nepravda u sistemu.Nepravda u životu,ljubavi da ne nabrajam.Recept za nepravdu nema.Možda eventualno borba za sebe,za druge protiv drugih.Dosadi se i boriti vjerujem,začarani krug.Nepravda od rođenja.Nepravda kada odrastaš.I mrziš je.Baš to eto iz te mržnje ide borba.Većinom gubitnička jer zašto bi sve išlo kao podmazano.Mene trenutno to boli pa eto da se iskalim na virtualni papir.On je dobar saborac,kad ne smiješ nekada nešto da kažeš.On sasluša sve moje gluposti i probleme.Riječi ne gube smisao.Moja nepravda je što volim a ne bude uzvračeno.U principu ne moraš me voljeti ali daj me poštuj,daj me saslušaj.Kaži mi šta misliš.Jednostavno mi pomozi.Više bih cijenila tako nešto nego inat.Inat je za malu djecu.Ono kada im nečeš kupiti čokoladu a dovedeš ih u trgovinu.Pa odu samo s lizalicom.To je isto nepravda.Tako da si i kada odrasteš da izvineš sjeban od starta.Pitam se gdje završava taj začarani krug u kome je nepravda sve a borba,borba sa vjetrenjačama.

03.11.2018.

Ne može se ponoviti,voljeti zauvijek.

Nije lako voljeti.Mislim i ne moze se voljeti tek tako niti bilo koga.Mozda pazljivo.Voljeti je za mene osjecanje ljubavi,strasti.U svemu tome dolazi razumijevanje i podrška.Snažno umješati pažnju.Da sitnice koje voljeti znače.Ne treba biti sebičan.Voljeti treba umjereno,dozirati.Tolerišeš sve kada voliš.Tolerišeš druge,a ne zabadaš nosić tamo gdje ne treba.Żivi se punim plučima.Problemi su u nekoj mini varijanti.Ne obazireš se.Posebna doza inspiracije,moglo bi se reći.Voliš praštaš.Neće se ponoviti.Ne možeš ponoviti volim te,jednom se voli,nadam se zauvijek.

02.11.2018.

Bumerang,životna škola

Naravno da ste kao i ja prestali da brojite koliko su vas pojedine osobe povrjedile u životu.Ja recimo redovno kažem da sam prošla neku vrstu testa ali se prevarim pa opet sve ispočetka.Postavljam pitanje "Da li to ljudi rade ciljano ili apsolutno nesvjesno?"Hm ne znam evo i ja da dobro razmislim o odgovoru.Možda ispada oboje u zavisnosti od situacije.Koliko je takvih u našim životima zašto ih ne možemo odmah prepoznati?! Ne ide jer bih odmah prepoznali i njihove manevre.A jednostavno imaš tih osoba sa iskustvom da nekoga povrjede jer su toliko puta povrijedili njih.Opet razmišljam da to ne bi trebao biti povod.Samo pređeš i nastaviš dalje.Ali ne ono nastavi po svom.Teško da takvi "bendaju" drugu stranu.Opet ja kakva sam sve oprostim,šta znam karma,i to.Vrati se,bumerangom pa te opali po glavi.Ali eto vratih se na tu školu,uči na svojim greškama.Ta ista škola se izgleda uči sve za života ili praštaš zato što voliš,jbg.

13.10.2018.

Zapravo prijatelji

Prijatelji.Šta vam ja kao laik mogu reći o tome?!Zapravo s moje tačke gledišta ne posoje.Postoje oni koje volimo i poznanici.Ne znam vam kazati kako zovem osobe koje volim.Volim mamu,jednu posebnu osobu,tatu,nešto malo bliske rodbine.Prijatelji su za mene strana riječ u riječniku.Više onako izmišljena za mazanje očiju,prevaru krupnih razmjera.I ne pričam ja vama ovo zato što me neko povrijedio,ne.Ljudi budimo realni susrećemo razne ljude i budemo u raznim situacijama,pozitivnim negativnim.Dakle iskustvo,ne prijatelj.Jedan razred u školi života.Nikako prijatelj.Poznanici oni su sorta za mene kao neko s kim odemo na ručak ili neku kafu.Ispričamo se samo zato što se zadugo sresti nećemo.Jer putevi nam se nekim čudnim zapletom raziđu.Tu si rahat voljno,znaš li zašto otpustio si dušu i malo ti je lakše.Eto tako.

11.10.2018.

Svi smo mi imali jedno djetinstvo

Pitam se danas gdje su nestala vremena u kojima sam ja odrastala.Prvo gdje je brdo djece iz komšiluka?!Zašto smo se razišli.Nekada smo dernjavom kroz ulice dozivali jedni druge sa "haj napolje".Prvo sjećam se ja igrali smo se sa zemljom i pravili kolač.Poslje smo dobili tzv. "Porculance" klikere pa đonom od patika pravili rupice u istoj da bi klikeri dospjeli u njih.Moderno je tada bilo imati i "supertele" žutu loptu s kojom smo se dobacivali.Igrali smo "lastike",tada je bilo nebitno da li si dječak ili djevojčica.Naš popularni novac bilo je lišče.Kućice hladan beton svakog haustora.Tada smo se ćešće viđali.Imali smo Barbike,skupljali salvete.Bili smo inovativni i od svega pravili igru.Jednom smo kao smislili vjenčanje.Bilo je lijepo.Bilo je to poslje rata.Nismo imali "fejs",bilo koji oblik društvene mreže.Mi smo bili mreža,mreža malih ljudi.Bili smo napolju,hvatali loptu umjesto wi-fija.Danas se to izgubilo postali smo mreža,društvena mreža koja komunicira Viberom,Fejsom,sve to virtualno jer nemamo kada da se vidimo.Nismo više ni tako blizu....emotikoni izražavaju naše emocije.

28.09.2018.

Ne dam vam se,cilj je još bliži

Poželih da se požalim mom bijelom online papiru,opet večeras,evo pred spavanje.Ja s ove strane ne znam kakvo ste vi iskustvo imali sa ljudima,ali znam svoje.Samim tim sto moja sfera zanimanja zahtjeva i komunikaciju sa istima,pojedoh ja balegu tako više puta.Da ne bih bila prosta.Jedno moje negativno i mislim prvo iskustvo u tom pogledu bilo je prije nekoliko godina.Vjerovala sam im.Značajno.Bili smo tim.Rad na jednom sitnom projektu.Onako nešto za usput.Podjelili smo značajne zadatke kako bi ih mogli sklopiti u jednu cjelinu.Rastali smo se taako.Uradnom i pozitivnom duhu.Mjesecima sam koordinirala s timom,u nadi da oni rade svoje zadatke,kao i ja.Inače sam odgovorna osoba,veliki perfekcionista.Nismo se imali priliku vidjeti do približavanja našeg konačnog roka.Kada je došao taj dan pojavila sam se na dogvorenom mjestu.Članovi moga tima ,nisu.Ostala sam sama s jednim djelom projekta a oni nedostupni za komunikaciju.Bila sam povrjeđena.Ostadoh sama bez ideje za dalje.Rok je bio za taČno sedam dana,a ja sam odluČila da se žrtvujeem sama,ja i moja odgovornost.Ništa nisam prepustila slučaju.Hvala Bogu na sposobnostima,niko nije savršen.Ja sam na kraju uspjela,oni nisu.Nema veze,vidim danas pojedince,zapeli su u mjestu,ja opet nisam.Ne dam vam se,cilj je jos bliži. HVALA

27.09.2018.

Kako sam postala ja

Pozdraav,nije me bilo dugo pa sjedoh da napišem nešto,tačnije šest dugih godina.U međuvremenu sam završila fakultet,pravo.Reklo bi se ima i nas.Nisam bila ljubitelj brojeva,a sada sam broj,statistika.Nema veze zato volim pisati i pričati.Bude dana kada ne volim ni sebe ali to je sve sastavni dio života.Nisam pesimista,a ni neki optimista.Onako prosječna klasa ljudi.Ne volim da podcjenjujem a ni da podcjenjuju mene.Znam ja vratiti,samo neću jer bi život vratio meni,a i ne znam kako bih se snašla u tom momentu.Ljudi kažu da sam naivna.Možda.Volim na teži način da saznam istinu.Borba sa vjetrenjačama.U suštini živim svaki dan kao da idem u školu.Znam.zato čovjek uči dok je živ.Moj jezik u glavi je moj največi neprijatelj,priča od početka.Ne stajem s tim.Ito su ljudi primjetili,pa neki vole,neki ne.Volim upoznavati nove ljude,kroz priču im upoznaš karakter.Nije lako.Volim da šetam,često šetam.Zimi,ljeti,nebitno je.Volim piti kafu.Kafa mi povisi moj inače nizak pritisak,ne možeš me nanervirati,osim ako ja ne nanerviram tebe.Šala..Slušam muziku,oko sebe,u svojim slušalicama,to me pokreče.Teretana je moj hobi zimi i mislim da je to najbolje uložen novac,što se mene tiče.Skidam kilice zimi a ljeti se debljam,to je kod mene jedna od naopakih stvari.Od svega navedenog najviše bih voljela prestati biti brojka,statistika.Raditi svoju struku,imati svoje radno vrijeme.Volim zakon,tako da je lako živjeti sa istim.ŽIVJETI PO PROPISIMA.Pravo nije bila moja strast nakon srednje škole ali dok upisah,dok se naviknuh.Tu je to negdje.Zanimaju me ljudska prava i svaki oblik krivice.Zabrinuta sam što na tv svakodnevno moram gledati kako se ista gube.Ja bih to da promjenim.Možda.Dosta od mene ,o meni.Ima vremena za priču,a ja nisam narcis.


Californication dream
<< 12/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Ideal ...

Naša Žena
Tuđa su sreća moje Bosanke i Hercegovke. Najbolje su. I jake i slabe i ponosne i trpeljive i borbene i pomirljive. Lijepe i pod šamijama i u dimijama i u suknjama svih dužina, znaju da nose i pantalone, i našminkane i nenašminkane. Posle rata, prva multietnička okupljanja organizovale su žene. Najlakše je bilo uspostaviti veze među ženama. Znaju šta znači gubitak, šta znači strah da ti opet neko ne odvede najmilije; veće su u praštanju, najveće u činjenju. Samo, uvijek nekako nečemu podređene, nekome priklonjene i oko nekoga savijene. Uvijek tu za tuđu sreću, na svoju nesreću.

Boze,cuvaj me od budala..Pametni me ionako zaobidju..

Neki ljudi žele biti lijepi, bogati, slavni i popularni...
Ja ? Ja samo želim biti sretna...

Fan page :)
https://www.facebook.com/Marcyze?ref=hl

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
20750

Powered by Blogger.ba